Tebe sreo sam tamo
Gdje Drava stoji kao vrijeme toga dana
U kafeu Misano
Na rubu terase si sjedila sama
A srpanj vreli kao da želi
Reći mi to je ta
Što ček'o si je dovijeka
Već sam je vidjeo prije
Na jednom mjestu gdje se dolazi bez poziva
Kako lijepo se smije
A njezin pogled kao da me doziva
Nije to bilo na ovoj zemlji
Ni ovim morima
Već u mojim snovima
Ona, duboko pogled je skrila
Odmah sam shvatio
Kako tužna je bila...
Hej, ajde podigni glavu i kosu plavu
Ljepoto neznana
Za jutra besana
Nije ona od onih
Lutkica smiješnih sa naslovne strane
Potpuno prirodno lijepa
Osmijeh Gioconde i manire dame
Niti od onih da ide u kolaž
Zaboravom nošena
Ona je posebna
A tad, duboko pogled je skrila
Odmah sam shvatio
Kako tužna je bila...
Hej, ajde podigni glavu i kosu plavu
Ljepoto neznana
Za jutra besana
Više je susreo nisam
Niti joj znam barem ime il' adresu
Gradom uporno skitam
Sve svece molim da do nje me odnesu
Sjest ću nasamo u kafe Misano
Čim srpanj doleti
Možda me potrefi
Pa se stvori pred mojim očima, kao što radi noćima
P.S. Pjesma je rađena na temu "Jednom su sadili lipu"
a posvećena gorenavedenoj djevojci...