Zamisli sobu u bijelom mramoru sa jednom čašom kraj kamina
U njoj možda gutljaj ili dva noćas nedopijenog vina
Zamisli jutarnje zrake sunca kako ti kožu miluju golu
Mirise proljeća i kave, tek ubrane ruže na stolu
Zamisli da u kutu klavir nježno svira neku serenadu
Zamisli da stojim iza tebe, na uho ti šapućem baladu: 

Bio je dovoljan jedan pogled
Jedan osmijeh i tek par riječi
U meni želja sve više raste
Što se više trudim da je spriječim
Od hiljadu razloga neki su ti poznati
Neke možda nećeš nikada ni doznati
Zbog kojih ovo ćeš sve što u meni čeka
Čuti tek u onom filmu, s početka

Pitat ću te čija si
Pitat ću te ima li mjesta za mene na tvojoj postelji
S kime kroz snove putuješ
Da'l i ti nekad tuguješ
Da li se ljutiš što sam prešao tvoj prag
Želiš li da odem, kaži mi
Al' ipak prvo slaži mi
Da barem malo jednom bio sam ti drag 

Biti će dovoljan jedan pogled
Osmijeh i riječi „vodi me“
Poljubac da u njemu mi oprostiš
Sve one izgubljene godine
Zašto šutio sam pokušaj me shvatiti
Ne, nisam nikad htio se inatiti
Ma zbog svega nekad sam na sebe bijesan
Ali sam danas napokon, tu gdje jesam 

Pa te pitam čija si
Reci mi ima li mjesta za mene na tvojoj postelji
S kime kroz snove putuješ
Da'l i ti nekad tuguješ
Da li se ljutiš što sam prešao tvoj prag
Želiš li da odem, kaži mi
Al' ipak prvo slaži mi
Da barem malo jednom bio sam ti drag 

Da jednom davno, ipak bio sam ti drag...

I jedna recimo prigodna pjesmica na poklon: