Kada jutro više ne bi svanulo
Sve bi ostalo u noći
Neizrečeno
Kao one večeri kraj Drave
Uz mirise ljeta i odsjaj mjeseca u rijeci
U harmoniji zvukova neizgovorenih riječi
Tamo negdje, između luke i kina
Tek nešto poslije Picassovih skalina

Kada jutro više ne bi svanulo
Da li bih ti uspio reći
Neizrecivo
O sjaju u tvojim očima
Svjetlucavim nebeskim ogledalima
Pomalo sivkastima kada je tmurno
I tako nježno plavima za vremena vedra
Jedinome vjetru u moja jedra

Kada jutro više ne bi svanulo
Da li bih se sjećao
Nezaboravnog
Kao mekog dodira tvojih usana
Kao čarolije tvojih osmijeha
Svaki je bio bajka za sebe
Blistav poput kapljica rose
I zlatnoga klasja tvoje kose

Kada jutro više ne bi svanulo
Za tebe, za mene
Nedosanjano
Pouput ljubavne priče
Koja se nikada neće pričati
Jer jutro neće nikada svitati
Za nas…