Krešimirov grad rodio je sina
Krajem listopda šezdeset-četvrte
I dan danas mi se pred očima
Nasmiješenog dječaka slike vrte
Vrlo brzo dotaknuo je Olimp
Uz veliki talent i još više rada
Pristupačan, vrijedan i odan
Postao je ponos Šibenika grada
Grada i Domovine koje je volio
Osim košarke više od svega
Bio je vođa, uzor i kapetan
I na terenu i izvan njega
Bio je omiljen gdje god se pojavio
Teško je naći Čovjeka takvoga
Jer ostao je vazda onaj isti dječak
Što čuvao je uvijek osmijeh za svakoga
Ali tog kobnog lipnja devedeset-treće
Na vrhuncu slave i karijere
Tužna vijest šokirala je svijet
I vrijeme je stalo toga dana
Nitko nije vjerovao, al' istina je bila:
„Dražen više nije među nama.“
Prošle su mnoge godine od tada
Odnijeli su ih vjetrovi i kiše
Ali još uvijek u glavi odzvanja:
„Dražen više nije među nama“
Jer i dan danas kad čujem te riječi
Potok suza krene, a srce se slama
Život leti kapetane...