Poneki dan započnem jaukom
Zbog koga se trujem zabranjenom jabukom
Nekad me cijelog uhvate nemiri
Bez prestanka u meni ratuju svemiri
Kada pomislim da lijepo vrijeme slijedi
Suša mi uništi sve što vrijedi
A, nekada kiši kao da neće prestati
Tada mi se čini da je najbolje nestati
Da nemam razloga ujutro ustati
I da bi lakše bilo odustati
Samo ponekad...
A baš svaki takav bio bi dan
Da vas nema
Zbog toga hvala
I sretan dan žena