utorak, ožujak 1, 2011
Novo na Čitaonica.net:
Twirl - Knjiga postanka
utorak, veljača 8, 2011
And it is on! :-) Čitajte, pišite, registrirajte se... I svakako, recite prijateljima ;-) http://www.citaonica.net
utorak, siječanj 18, 2011
Dragi autori, pisci, pjesnici, kolumnisti i vi koji se tako osjećate, a živite na prostorima ex-YU: Budući da svi jako dobro znamo kako je teško doći do nakladnika ili urednika i objaviti napisano djelo ako niste dio sistema, odlučili smo pokrenuti projekt online čitaonice. Online Čitaonica je zamišljena tako da će na njoj svi, apsolutno svi autori moći objaviti svoja literarna djela. Pošaljite nam sve što želite objaviti uz kratak životopis i fotografiju (ako želite) i dobit ćete svoje mjesto u Čitaonici. Djela će biti besplatno dostupna za čitanje, download i printanje u PDF formatu, uz napomenu da je svako djelo intelektualno vlasništvo autora i da su umnožavanja i daljnja distribucija najstrože zabranjeni. Budući da će objavljivanja biti popraćena i na regionalnim portalima koji prate kulturu, time ste u mogućnosti dobiti širok krug čitatelja. A samim tim i mogućnost da budete prepoznati i dođete do nakladnika. Što je i glavni cilj projekta. Stranica je trenutno u izradi i biti će objavljena početkom veljače/februara. Ukoliko želite biti među prvima čija će djela biti objavljena na online čitaonici ili imate bilo kakvih dodatnih pitanja, slobodno nam se javite na mail libar.bloger@gmail.com
Lijep pozdrav i do čitanja!
srijeda, ožujak 10, 2010
utorak, veljača 2, 2010
Doletjet ću noćas do tvoje postelje
Kao i svake prethodne noći
Priviti se uz tebe
Blago ti milovati obraze
Vrhovima prstiju prijeći preko usana
Pomaknuti kosu s toploga vrata
Spustiti na njega nježni poljubac vječnosti
Ne podižući usne polako kliznuti do uha
I mekim šapatom ti reći sve
Ovoga puta ću ti reći sve
Sve što inače ne bih smio
Da si sunčano jutro
U predugom mraku moga postojanja
Svitanje u dvoje uz šum valova…
Da sam, tražeći sebe našao tebe
I shvatio da je potraga završena
Da sam konačno Ja
Bolji nego sam ikada bio
Bolji nego bih ikada bio
Da te nema…
Da je tvoj lik posljednja slika
Koju vidim prije spavanja
I prva kada se probudim
Da si gošća
Ne, nisi više gošća
Da si domaćica u svim mojim snovima
Da, zapravo, ne mislim na tebe
Jedino kada sam s tobom
Da te volim toliko
Koliko bi trebalo biti zabranjeno voljeti…
Tada ću prisloniti usne tvojima
Jedva ih dodirujući ukrasti ti poljubac
I nečujnim koracima vještog lopova
Polako nestati u noći
A ti ćeš se i dalje praviti da spavaš…
četvrtak, studeni 19, 2009
Kada ti crni oblak sunce sakrije
Kada ti tužna sjena lice pokrije
Kada te tmurno jutro prekine u snu
Ja bit ću tu, ja bit ću tu
Kad ugledaš pred sobom bezizlazna vrata pakla
Kad staze prekriju ti sitne krhotine stakla
Kad udarci te silni bace prema dnu
Ja bit ću tu, ja bit ću tu
Kada ti samo trn od ruže ostane
Kada mi osmijeh tvoj tek sjećanje postane
Kad neke grube riječi volju ubiju ti svu
Ja bit ću tu, ja bit ću tu
Ja bit ću tu
Kad jesen krene da žrtve traži
Ja bit ću tu
Budan je čekam na mrtvoj straži
Za tebe bit ću tu
Bilo gdje da ti si
Da, bit ću tu
Premda
Moja nisi…
ponedjeljak, listopad 26, 2009
Kada jutro više ne bi svanulo
Sve bi ostalo u noći
Neizrečeno
Kao one večeri kraj Drave
Uz mirise ljeta i odsjaj mjeseca u rijeci
U harmoniji zvukova neizgovorenih riječi
Tamo negdje, između luke i kina
Tek nešto poslije Picassovih skalina
Kada jutro više ne bi svanulo
Da li bih ti uspio reći
Neizrecivo
O sjaju u tvojim očima
Svjetlucavim nebeskim ogledalima
Pomalo sivkastima kada je tmurno
I tako nježno plavima za vremena vedra
Jedinome vjetru u moja jedra
Kada jutro više ne bi svanulo
Da li bih se sjećao
Nezaboravnog
Kao mekog dodira tvojih usana
Kao čarolije tvojih osmijeha
Svaki je bio bajka za sebe
Blistav poput kapljica rose
I zlatnoga klasja tvoje kose
Kada jutro više ne bi svanulo
Za tebe, za mene
Nedosanjano
Pouput ljubavne priče
Koja se nikada neće pričati
Jer jutro neće nikada svitati
Za nas…
četvrtak, siječanj 22, 2009
Zazivao sam ti ime, nisi se odazvao
Rekao sam ti da te volim, i zaplakao
Poljubio sam te, bio si hladan
Hladan, ti koji si uvijek zračio toplinom
Ne, to nisi mogao biti ti…
I tada sam se sjetio Malog princa:
„Činit će ti se da sam umro, ali to neće biti istina.
Beživotno tijelo samo je odbačena ljuska.
A stare ljuske nisu nešto tužno…"
A onda sam u zrakama sunca koje su probijale kroz prozor
Prepoznao tvoj osmijeh
U nježnoj pjesmi koja je tiho svirala na radiju
Čuo tvoj glas
Kapljice kiše koje su mi rominjale po obrazu
Bile su tvoje suze
Povjetarac koji mi je oplahivao kosu
Tvoj dah
Spokoj koji sam tada osjetio
Tvoja ljubav…
I shvatio sam da si sada na mjestu
Gdje tuge ne postoje, a rane ne bole
I da ovo nije ni kraj, ni goodbye
Jer živiš i dalje u srcima našim
U srcima koja te neizmjerno vole
Počivaj u miru Božjem...
četvrtak, siječanj 1, 2009
Po čemu ću pamtiti godinu
Ne baš po mnogo tom
Jednoj SMS poruci
I jednom osmijehu širokom
Ledenog decembarskog jutra
Negdje na vrhu Budima
Njegovom odsjaju u valovima Dunava
Kestenjastim vlasima na mojim grudima
I tri madeža na jednim leđima
Crnoj haljini malo iznad koljena
I pogledu pred zoru ispod plave kose
Djevojke koja je ostala voljena
I premda često sam padao u podrume
Često sam se penjao i do krova
A još bolja neka bude sljedeća
Nepredvidljiva i sretna godina nova
četvrtak, prosinac 25, 2008
... blagoslovljen Božić svima! I želim vam da ga provedete u krugu najmilijih!
It's Christmastime
There's no need to be afraid
At Christmastime, we let in light and we banish shade
And in our world of plenty we can spread a smile of joy
Throw your arms around the world at Christmastime
But say a prayer
Pray for the other ones
At Christmastime it's hard, but when you're having fun
There's a world outside your window
And it's a world of dread and fear
Where the only water flowing is the bitter sting of tears
And the Christmas bells that ring there are the clanging
chimes of doom
Well tonight thank God it's them instead of you
And there won't be snow in Africa this Christmastime
The greatest gift they'll get this year is life
(Oooh) Where nothing ever grows
No rain nor rivers flow
Do they know it's Christmastime at all?
(Here's to you) raise a glass for everyone
(Here's to them) underneath that burning sun
Do they know it's Christmastime at all?
Feed the world
Feed the world
Feed the world
Let them know it's Christmastime again
Feed the world
Let them know it's Christmastime again
repeat then fade
(Bob Geldof & Midge Ure)
subota, studeni 15, 2008
Sjećaš li se dana kad si ostala bez krila ranjena ptico?
Jesi li ikada uopće mogla letjeti
Da li smo te uistinu vidjeli
Ili je to bio samo privid?
Vidiš li guske u magli kako bezglavo jure punih ruku i praznih džepova?
Vidiš li njihovu krv
Udišeš li njihov znoj
Ćutiš li njihove suze
Čuješ li njihove vapaje?
Čuješ li tišinu što odzvanja kricima samoće iz utrobe solitera
Razumiješ li njihove strahove i nade
Osjetiš li trulež daha lešinara iznad njihovih glava
Osjetiš li trulež oko sebe?
Postojiš li uopće prokleta ptico?
Zakleli bi se da smo te vidjeli
Između rovova, podruma, bolnica, tvornica, raka…
Najčešće u zoru, tek rijetko prije mraka
Jesi li i ti možda zatočena?
Trebamo li te naći
Pozovi nas pjesmom, maramicom boje krvi
Pozovi, ne ostavljaj nas zaboravu
Ručku što ga čekaju kojoti i crvi
P.S. Veliki pozdrav svima!
četvrtak, listopad 30, 2008
Danas, kada postajem konzument
Dajem časnu potrošačku riječ
Da ću potrošiti plaću mjesecima prije nego ju zaradim
Da ću slijepo pratiti nametnute trendove
Da ću najmanje jednom nedjeljno posjećivati konzumentske hramove
Da ću dogmatski prihvaćati marketinške poruke
I marljivo raditi na besramnom bogaćenju odabranih.
Tako mi kredit pomogao!
srijeda, rujan 10, 2008
Kao netom pokošeno sijeno
Kao bistra voda studena
Kao biserni sjaj u travi
Kao zrela višnja rumena
Kao izlazak sunca iz Dunava
Kao Vltava kod Karlova mosta
Kao pjesma malih slavuja
Kao dolazak dragoga gosta
Kao zalazak sunca sa Orgulja
Kao ispod mjeseca zagrljene sjene
Kao dva imena u pijesku
Kao boginja izašla iz pjene
Kao jutarnji miris Provanse
Kao od samoga Boga stvorena
Kao kraj predugog čekanja
Kao nijedna nikada voljena
subota, kolovoz 16, 2008
Mogao bih pisati o ljubavi
O tebi, o nama…
O nekoj mutnoj fotografiji u albumu sjećanja
U kutiji donje ladice mojih uspomena
Mogao bih pisati o besmislu
O životu, o smrti…
O sutra, o jučer…
Posebno o jučer
Nikada o jučer
Mogao bih pisati o trenutku
O beznačajnom trenutku u moru zaboravljenih trenutaka
Ni po čemu posebnom i pomalo dosadnom
Ali dragocjenom i neponovljivom
O trenutku koji je, sada već daleko iza mene
O trenutku kojega se sutra neću sjećati
O trenutku u kojem se ništa važno nije dogodilo
O trenutku koji mi baš ništa ne znači
O jednom savršenom trenutku…
četvrtak, srpanj 24, 2008
Vratih se iz Zadra i silnih okolnih mjesta...
Ovaj put svratih samo da vas pozdravim, a obiđem vas čim uhvatim malo više vremena.
Do tada uživajte ;) 
ponedjeljak, lipanj 9, 2008
O mudri starče
Što čekaš nas na kraju našeg puta
Da kod tebe svedemo račune
Zapiši u tu svoju teku
Da mi ništa neće faliti
Niti ostavljam išta ovome svijetu
Zapiši da sam mnoge vodio bitke
I da sam baš svaku izgubio
Zapiši i da me konačno život
Podmuklo, sa leđa ubio
Zapiši da vijek sam proveo
Lutajući i tražeći
Nešto što ne postoji
Nešto što se ne može naći
I da bih i sam otišao davno
Da sam znao što sve će me snaći
Zapiši da nisam imao ništa
Zapiši da ništa nisam stekao
I ono što dobih olako profućkah
Zapiši baš kako sam rekao
Ali zapiši i da smo se poljubili
Prvi puta Ona i ja
Jedne, neobično hladne, lipanjske večeri
Na uglu Vukovarske i Keršovanijeve
U devetnaest sati i pedesetpet minuta
Jednog, naizgled beznačajnog petka
A zapravo je sve drugo beznačajno
I sve ono što ti prije rekoh
Dragi starče, sad slobodno briši
Samo to da smo se poljubili
U knjigu mog života napiši
subota, lipanj 7, 2008
Krešimirov grad rodio je sina
Krajem listopda šezdeset-četvrte
I dan danas mi se pred očima
Nasmiješenog dječaka slike vrte
Vrlo brzo dotaknuo je Olimp
Uz veliki talent i još više rada
Pristupačan, vrijedan i odan
Postao je ponos Šibenika grada
Grada i Domovine koje je volio
Osim košarke više od svega
Bio je vođa, uzor i kapetan
I na terenu i izvan njega
Bio je omiljen gdje god se pojavio
Teško je naći Čovjeka takvoga
Jer ostao je vazda onaj isti dječak
Što čuvao je uvijek osmijeh za svakoga
Ali tog kobnog lipnja devedeset-treće
Na vrhuncu slave i karijere
Tužna vijest šokirala je svijet
I vrijeme je stalo toga dana
Nitko nije vjerovao, al' istina je bila:
„Dražen više nije među nama.“
Prošle su mnoge godine od tada
Odnijeli su ih vjetrovi i kiše
Ali još uvijek u glavi odzvanja:
„Dražen više nije među nama“
Jer i dan danas kad čujem te riječi
Potok suza krene, a srce se slama
Život leti kapetane...
subota, svibanj 31, 2008
Zalud cvate ljiljan bijeli
Uzalud mi on miriše
Zalud za njom srce tuče
Uzalud me želja vuče
Uzalud joj pjesme pišem
Zalud noć nad grad se spušta
Uzalud se mjesec skriva
Zalud sve te lijepe žene
Plešu mazno oko mene
Sve mi draža ona biva
Zalud ceste, zalud puti
Uzalud se svijetom skitam
Uzaludno tražim riječi
Koje neću nikad reći
Nemam snage da je pitam
Zalud cvate ljiljan bijeli
Uzalud mi on miriše
Što je lijepa kunem Boga
Kad je lijepa za drugoga
Kraj drugoga ona diše
Zalud cigan s violinom
Pokrit ću se sa tišinom
U mraku joj pjesme pišem...
srijeda, svibanj 21, 2008
Tek jedna večer... Pa jedan dan...
Jedna večer, jedan dan
Bili su dosta da mi uđeš u san
Tek jedan pokret
Jedan pogled, jedan dah
Ma rekao ti sve bih da nije me strah
Jer snovi su opasni
Znam to već dugo
I znam da je ono u mislima tvojim
Nešto sasvim, sasvim drugo
Ne brini zbog ovoga, već ću se snaći
Ako ikada poželiš, znaš gdje me naći
Do tada ti više neću smetati
Samo ću se možda ponekad
Slučajno onim ulicama šetati
Do nekog novog susreta
Neke nove večeri, nekog novog dana...
A ti, ljepoto omotana oko mojih rana
Samo ostani kakva si bila
I kakva jesi, Marijana
petak, svibanj 16, 2008
Ljubav je snijeg koji streseš s kaputa
Ljubav je obična kapljica kiše
Ljubav je glazba nekog kvarteta
Što s vremenom se čuje sve tiše i tiše
Ljubav je pjesma morskih sirena
Koju, tek odabrani čuju svakoga trena
Ljubav je san čežnje moje
Ljubav je zastava sa četiri boje
Pomalo tirkizna k'o najljepše more
Žuta za život planeti cijeloj
Al' najviše je boja nevjeste mlade
Kao prve višnje na postelji bijeloj
Ljubav je poljubac ukraden u noći
Ljubav je žudnja u samoći
Trnovit put kojim vrijedi poći
Ljubav je pogled duboko u oči
Ljubav je osmijeh tek rođene bebe
Ljubav je vjera u druge, u sebe
Ljubav je i svaki pokušaj krivi
Ljubav je dokaz da smo živi
Ljubav nije tek obična riječ
Izgovorena od nekog
Nebitnog sanjara pod zvijezdama
Ne; ljubav je puno, puno više
Ljubav večeras stoji tu pred nama
Ljubav je život Ivana i Višnje
Mome kumu i njegovoj dragoj povodom sutrašnjeg vjenčanja.